U ovoj se raspravi držim stare skolastičke (posebno Aureolove) distinkcije između stvarnoga i objektivnoga bitka (esse subiectivum i esse obiectivum), koju dopunjujem novijom distinkcijom između predmeta i sadržaja mišljenja, kako je razrađena na prijelazu iz XIX. u XX. st. posebno u Twardowskoga i Meinonga, nasuprot Brentanu. Te dvije distinkcije (ona između stvarnoga i objektivnoga i ona između predmetnoga i sadržajnoga) u ovoj su raspravi, s jedne strane, razrađene u širem kontekstu pojmova (i pojmovnih parova) bića, subjekta i svojstva, cjeline, svijeta, supstancije, stvarnosti, stvari, vlastitoga i zajedničkoga bitka, sebstva, objektivne i transobjektivne stvarnosti, itd. S druge pak strane, te su dvije distinkcije (u ovoj raspravi) i primijenjene, u prvom redu, na pojmove protuslovlja, nečega, ničega, nemogućega, misli i istine. U fokusu je pritom posebno njihova primjena na pojam istine (odnosno, istinitosti).
