Intelektualni i kulturni život Europe na kraju XVII. i tijekom XVIII. stoljeća obilježen je novim idejama oblikovanim u pokretu prosvjetiteljstva. Za razliku od ranijih razdoblja, prosvjetiteljstvo pred europskog čovjeka postavlja izazov napretka i dominantnog racionalizma temeljenog na zahtjevima empirije. Utjecaj novih stremljenja vrlo brzo se osjetio u visokim društvenim krugovima, no dalekosežne posljedice odvest će zapadni svijet u stoljeće revolucije. Takav snažan intelektualni zamah pratio je i gospodarski i demografski rast temeljen na razdoblju mira na većem dijelu europskog kontinenta. Prilike u Dalmaciji bile su pak drugačije. Kao rubno područje Mletačke republike u kojem je gospodarstvo nalikovalo na kolonijalistički sustav, vladali su uvjeti bijede, siromaštva i gladi za veći dio stanovništva. U takvim okolnostima, ideje prosvjetiteljstva proširene su tek među uskim krugom obrazovanih plemića, koji su ih u nezavidnim socioekonomskim uvjetima pokušavali realizirati kroz instituciju tzv. akademija. Iako njihove zamisli o unaprijeđenu gospodarstva, napose poljodjelstva, uglavnom nisu realizirane, ipak su potaknule napredak na gospodarskoj i kulturnoj razini. Integralni dio prosvjetiteljstva je i oblikovanje klasicističkog nazora kojim je uspostavljeno ugledanje na antičke uzore na polju književnosti, filozofije i umjetnosti.
