FFST Open Press

Kada se govori o zanimanju za antiku, uglavnom se polazi od vremena humanizma i renesanse, koje se smatra početkom aktivnog izučavanja grčke i rimske civilizacije, najprije na Apeninskom poluotoku, a zatim i u ostatku Europe. U prvi plan humanističko renesansnih erudita stavljeni su tekstovi antičkih autora. Međutim, upravo su ti izvori velikim dijelom sačuvani zahvaljujući vrijednim prepisivačima srednjeg vijeka. Iako srednjovjekovni autori nisu pristupali izučavanju antike u novovjekovnom smislu riječi, pisana riječ prepoznata je kao dio nasljeđa koje je vrijedilo sačuvati. S druge strane, poimanje spomenika kao vrijednosnih svjedoka vremena započet će znatno kasnije.